Ravnoteža je ključ
Da, ravnoteža je ključ. Svega. Zlatna sredina, balans, uravnoteženost - stvari do kojih nije lako doći.
Ovih dana sam bolje, prihvaćam svoje tijelo, čak mogu reći da sam i zadovoljna njime. Shvaćam da se zdravo hranim, shvaćam da ne pretjerujem s nezdravom hranom.
Koliko god se trudili živjeti zdravo, treba se nagraditi. Čokoladom, tortom, sladoledom... ma bilo čime što volimo. E pa, na te dane se ne treba osjećati loše, na te dane ne treba mrziti sebe.
Zašto? Pa nije bit konstantno paziti na svaku sitnicu koju staviš u usta, brojati kalorije, vagati svaki gram koji uneseš u sebe. Jer, jednostavno, nije zdravo.
To vodi opsesiji. A opsesija, svi znamo, nikad nije dobra. Kako naći balans, kako svakodnevno prihvaćati samog sebe? Odgovor na to još ne znam, ali nije sramota ne znati, sramota je ne učiti. Učenje, postepeno prihvaćanje i rad na sebi poanta su svega.
Danas sam naišla na ovu, meni vrlo zanimljivu sliku i njen opis. Ako vidimo krhotinu na mobitelu, nećemo valjda razbiti cijeli mobitel zbog nje. Pa naravno da nećemo. Ista stvar da se primijeniti na nas same.
Ako pojedemo čokoladu znači li to propast svog dosadašnjeg truda? Naravno da ne! Bitno je truditi se, bitno je živjeti u balansu.
Ovih dana, kad se osjećam dobro, mogu pisati o tome. Mogu reći kako prihvaćam samu sebe, kako sam zadovoljna svojim tijelom i stilom života.
Neka ovaj post bude podsjetnik i meni. Neka i mene, kao i vas, podsjeća da nije bit u konstantnim zabranama, u tome da svakodnevno pazimo što unosimo.
Bit je u balansu, zlatnoj sredini. Ravnoteži koja je ključ sreće.
Ovih dana sam bolje, prihvaćam svoje tijelo, čak mogu reći da sam i zadovoljna njime. Shvaćam da se zdravo hranim, shvaćam da ne pretjerujem s nezdravom hranom.
Koliko god se trudili živjeti zdravo, treba se nagraditi. Čokoladom, tortom, sladoledom... ma bilo čime što volimo. E pa, na te dane se ne treba osjećati loše, na te dane ne treba mrziti sebe.
Zašto? Pa nije bit konstantno paziti na svaku sitnicu koju staviš u usta, brojati kalorije, vagati svaki gram koji uneseš u sebe. Jer, jednostavno, nije zdravo.
To vodi opsesiji. A opsesija, svi znamo, nikad nije dobra. Kako naći balans, kako svakodnevno prihvaćati samog sebe? Odgovor na to još ne znam, ali nije sramota ne znati, sramota je ne učiti. Učenje, postepeno prihvaćanje i rad na sebi poanta su svega.
Ako pojedemo čokoladu znači li to propast svog dosadašnjeg truda? Naravno da ne! Bitno je truditi se, bitno je živjeti u balansu.
Ovih dana, kad se osjećam dobro, mogu pisati o tome. Mogu reći kako prihvaćam samu sebe, kako sam zadovoljna svojim tijelom i stilom života.
Neka ovaj post bude podsjetnik i meni. Neka i mene, kao i vas, podsjeća da nije bit u konstantnim zabranama, u tome da svakodnevno pazimo što unosimo.
Bit je u balansu, zlatnoj sredini. Ravnoteži koja je ključ sreće.
Primjedbe
Objavi komentar