JESU LI ANOREKSIJA I BULIMIJA JEDINI POREMEĆAJI U PREHRANI?
Dva su razloga zašto sam se odlučila na pokretanje bloga na ovu temu. Prvi - smatram da se u Hrvatskoj, a samim time i na Balkanu premalo priča o tome. Drugi - sama prolazim kroz svojevrstan poremećaj u prehrani.
Prije par mjeseci naišla sam na djevojku koja je ispričala svoju borbu protiv anoreksije. Ono što je najviše privuklo moju pažnju bilo je njeno stanje prije nego što joj je anoreksija dijagnosticirana. Shvatila sam da prolazim kroz slično, prepoznala sam se u njenim riječima. Shvatila sam da konstantno razmišljanje o obrocima, strah od debljanja, kažnjavanje zbog nezdravih obroka nisu zdravi i nisu nešto što svaka osoba proživljava.
Dugo si nisam htjela priznati da imam problem. Dugo sam ga gurala u stranu i pravdala se kako je to normalno, kako vjerojatno svaka osoba prolazi kroz tako nešto i kako će sutra biti bolje. No, jedan dan sam odlučila malo više istražiti poremećaje u prehrani, riješila sam par online testova, pogledala par videa i članaka te shvatila kako imam problem.
Teško je prihvatiti tako nešto. Kako sam se dovela do toga? Volim hranu, jedem redovito, jedem zdravo, ali ipak. Ipak postoji taj glas u mojoj glavi. Glas koji mi nakon gotovo svakog obroka govori svakakve ružne stvari, glas koji mi govori da sam ružna, da ću se udebljati. Glas koji me proganja dok radim, učim, čitam. Uvijek prisutan, zao glas koji mi sve više nije dao mira.
Otkako sam prihvatila da imam problem, lakše mi je. Uspjela sam dečku dočarati kroz što prolazim, objasniti mu sve muke i strahove. Srećom, imam njegovu neopisivu potporu. A ostali? Za sad nitko iz obitelji ne zna. Strah me da ne bi razumjeli, strah me osuda, a i sažaljenja. Smatram da se kod nas nedovoljno zna o toj temi, kako ljudi olako bacaju osude.
Trenutno se sama borim protiv glasa koji mi govori da je pomak brojke na vagi za pola kilograma samo početak mog debljanja. Trudim se ušutkati isti glas koji mi savjetuje da preskočim doručak jer sam kasno večerala. Zdravo se hranim, vježbam i ušutkavam ga što više mogu.
Iako sam u nekom procesu "ozdravljenja", daleko sam od dobrog stanja. Daleko sam od toga da sam zadovoljna sobom, sretna i opuštena kad je u pitanju hrana.
Anoreksija, bulimija, pretilost možda su najpoznatiji poremećaji u prehrani, no to je stanje iz kojeg se najteže izvući. Stanje u kojem su i tijelo i duh već u borbi za život. Zašto do toga mora doći? Zašto se ne razgovara više o poremećajima, zašto se ne priča više o tome kako tako nešto ne dolazi preko noći? I ono što je najvažnije, zašto se više ne priča o tome kako poremećaji u prehrani nisu izbor?
Prije par mjeseci naišla sam na djevojku koja je ispričala svoju borbu protiv anoreksije. Ono što je najviše privuklo moju pažnju bilo je njeno stanje prije nego što joj je anoreksija dijagnosticirana. Shvatila sam da prolazim kroz slično, prepoznala sam se u njenim riječima. Shvatila sam da konstantno razmišljanje o obrocima, strah od debljanja, kažnjavanje zbog nezdravih obroka nisu zdravi i nisu nešto što svaka osoba proživljava.
Dugo si nisam htjela priznati da imam problem. Dugo sam ga gurala u stranu i pravdala se kako je to normalno, kako vjerojatno svaka osoba prolazi kroz tako nešto i kako će sutra biti bolje. No, jedan dan sam odlučila malo više istražiti poremećaje u prehrani, riješila sam par online testova, pogledala par videa i članaka te shvatila kako imam problem.
Teško je prihvatiti tako nešto. Kako sam se dovela do toga? Volim hranu, jedem redovito, jedem zdravo, ali ipak. Ipak postoji taj glas u mojoj glavi. Glas koji mi nakon gotovo svakog obroka govori svakakve ružne stvari, glas koji mi govori da sam ružna, da ću se udebljati. Glas koji me proganja dok radim, učim, čitam. Uvijek prisutan, zao glas koji mi sve više nije dao mira.
Otkako sam prihvatila da imam problem, lakše mi je. Uspjela sam dečku dočarati kroz što prolazim, objasniti mu sve muke i strahove. Srećom, imam njegovu neopisivu potporu. A ostali? Za sad nitko iz obitelji ne zna. Strah me da ne bi razumjeli, strah me osuda, a i sažaljenja. Smatram da se kod nas nedovoljno zna o toj temi, kako ljudi olako bacaju osude.
Trenutno se sama borim protiv glasa koji mi govori da je pomak brojke na vagi za pola kilograma samo početak mog debljanja. Trudim se ušutkati isti glas koji mi savjetuje da preskočim doručak jer sam kasno večerala. Zdravo se hranim, vježbam i ušutkavam ga što više mogu.
Iako sam u nekom procesu "ozdravljenja", daleko sam od dobrog stanja. Daleko sam od toga da sam zadovoljna sobom, sretna i opuštena kad je u pitanju hrana.
Anoreksija, bulimija, pretilost možda su najpoznatiji poremećaji u prehrani, no to je stanje iz kojeg se najteže izvući. Stanje u kojem su i tijelo i duh već u borbi za život. Zašto do toga mora doći? Zašto se ne razgovara više o poremećajima, zašto se ne priča više o tome kako tako nešto ne dolazi preko noći? I ono što je najvažnije, zašto se više ne priča o tome kako poremećaji u prehrani nisu izbor?
Vjerovala ili ne, ova tema je meni veoma bliska.
OdgovoriIzbrišiTvoj post me potaknuo da i sama podjelim vlastito iskustvo, tako da se bacam na pisanje :).
Zelim ti toliko toga reci, ali najvaznije je - nisi sama.
Ima nas hrpa, samo sto se zbog stigme i bulsita zvanog nase drustvo, nazalost vecinom same nosimo s tim - dok ne bude vec jako kasno, a onda se ljudi pitaju "kako nisam primjetio/la".
Imas podrsku decka i to je gro. Fakat.
Imas i moju podrsku, pa ako ikad pozelis razgovarati o tome, slobodno se javi na mail janethefoe@gmail.com.
Nazalost, ne mogu ti pomoci jer ne mogu pomoci ni sebi, ali te mogu saslusati i biti ti podrska :).
To sto si shvatila da imas problem je ogroman korak, mozda nisi ni svjesna toga.
Ne odustajem!!
Hrabra si i ti to mozes pobjediti! :)
Slažem se, prihvaćanje samog problema je velik korak. Bez podrške dečka ne bih uspjela.
IzbrišiTužno je što ljudi prihvaćaju problem tek kad je on vidljiv oku, ako i tad.
Drago mi je da sam te potaknula na tako nešto, treba više pričati i pisati o tome. Previše ljudi pati u tišini. A isto vrijedi i za tebe, iako najčešće nema recepta za rješavanje tako nečega, osoba koja te sasluša dobro dođe